Ahmad Kasravi
Ahmed Kasravi (Hokmabad, Tabriz, 29. 9. 1890. – Teheran, 11. 3., 1946.) bio je iranski lingvist, historičar i filozof.
Otac mu je umro kad mu je bilo 13 godina pa je radio u tkaonici tepiha. Prema želji pokojnog oca, pohađao je šijitsko sjemenište u Tabrizu. Razočaran pomanjkanjem slobode, potražio je namještenje u Ministarstvu pravosuđa, odakle se morao udaljiti jer je favorizirao seljake i njihove probleme. Godine 1934. počinje objavljivati članke u kojima kritizira perzijske pjesnike, a kad se odbija odreći svojih stavova, prisiljen je udaljiti se i sa univerziteta. Najvažnija Kasravijeva djela su Konstituivna historija Irana o ustavnoj revoluciji s početka 20. vijeka, te Azari ili drevni jezik Azarbajdžana o azarskom jeziku prije turkizacije.
Nakon neuspješnog atentata u aprilu 1945., Kasravi je ubijen u teheranskoj sudnici za vrijeme procesa koji se protiv njega vodio zbog navodnog klevetanja islama. S njim je ubijen i jedan njegov suradnik, a za oba atentata bio je odgovoran Navab Safavi, vođa radikalne šijitske organizacije Fadajan-e Islam (Posvećenici islama) koji je kasnije pogubljen.